Najvažnije što jedno dijete ima su roditelji. Kako se roditelji odnose prema njemu, ključno je za njegov rast i razvoj. Roditelj je taj koji je ekspert za svoje dijete i njegove potrebe. Ipak, većina roditelja se ponekad osjeća nesigurno u roditeljstvu i brine da li njihovo dijete ima dovoljno obaveza i dnevnih aktivnosti. Lako zaborave da je biti sa djetetom i ne raditi ništa, aktivnost sama po sebi.
Životi djece su veoma različiti, ali su njihove osnovne potrebe iste. Svako djete treba roditelje koji ga bezuslovno vole, angažuju se oko njega i provode dovoljno vremena s njim. Djeci treba mogućnosti da pričaju o onome što okupira njihove misli, treba im briga, hrana, prijatelji, smijeh, avantura, izazovi, ali i momenti mira i tišine.
Treba im pažnja.
Djeca žele biti “viđena” od svojih roditelja. Ponekad roditelji osjećaju kao da nemaju snage da ispune ove zadatke i kao da nisu dovoljni svom djetetu. Zbog toga je od velike važnosti imati pomoć drugih odraslih osoba, koje su angažovane oko djeteta – šira bake i deke, dadilje, vaspitačice.
Nijedan roditelj ne želi stres za svoje dijete, ali se ipak takve stvari počesto dešavaju.
Ovo su neki od razloga:
Brze promjene u društvu – Stres je reakcija koju roditelji doživljavaju, jer ne mogu biti angažovani i informisani u istoj mjeri oko posla i porodice. Taj stres se lako prenese na dijete.
Roditelji su u stalnoj brizi za dete; da se ne povredi, da ne dobije batine od druge djece, da ga ne udari auto, da uspije u školi, a kasnije i u društvu. Sve su veći zahtevi koje dijete treba da ispuni da bi moglo uspeti kasnije u društvu. Mnogi se pitaju može li njihovo dijete to da podnese.
Roditelji su sve više sami – Sve je više razvoda brakova, pogotovu među mladim parovima, te zbog toga mnogi žive sami sa djetetom/djecom. Koliko će roditelj imati podrške od svojih roditelja, zavisi od blizine stanovanja i njihovog ličnog angažmana.
Roditelji su u strahu i da li će moći uvek da izdržavaju svoju porodicu, a mnogi od njih imaju i svoje želje čijem ostvarenju teže. Takođe, neki imaju hobije, ili želju za obrazovanjem. A za sve je potrebno vrijeme. Nažalost, vremena je uvijek malo, tako da neko (roditelj ili dijete) uvijek ostane uskraćen za nešto što mu je potrebno.
Ponekad se desi da roditelj radi dvokratno, tako da sve slobodno vrijeme provede u pokretu od jednog mesta do drugog. To stvara ogromnu dozu stresa, koji se prenosi na ostatak porodice.
Stres koji svako od nas osjeća – Roditelji su pod stresom manje ili više, što zavisi od mnogih faktora. Ona osoba koja je konstantno izložena velikoj količini stresa, nema snage za potrebe i interese drugih ljudi oko sebe, pa čak ni onda kada je u pitanju njihovo rođeno dijete.
Sve ove stvari stresirju dijete i, što pre ih roditelji prepoznaju i postanu ih svesni, tim prije mogu početi da rade na tome da dijete zaštite od onog stresa kojem zaista ne treba da bude izloženo.
