Gdje je danas Borčeva desetka Nikola Miljuš?

2758

Borčeva desetka devedesetih, Nikola Miljuš, živi danas u selu Deringaj, u opštini Gračac, u rodnoj Lici.

Posjetili smo ga tokom praznika pa je priča, onako kako to najčešće biva potekla sama od sebe. Naime, Porodica Miljuš živjela je u upravo Deringaju sve do sedamdesetih godina prošlog vijeka. Tada Nikolin otac Dane dobija posao u Bihaću i svi se sele u grad na Uni.

Nikola je u Bihaću išao u školu, i igrao košarku. Sve do pred rat, Nikola je igrao je košarku u klubu Kombinat Krajina, pa je 1989. proglašen i za najboljeg sportstu grada Bihaća.

Igrajući za Kombinat Krajina, protiv Borca sam pružao dosta dobre partije. Čim je izbio rat u Bosni, Brane Čovičković, i pokojni predsjednik Boro Đaković zvali su me da pređem u Borac. Kao sportska četa, otišli smo 1992. za Jagodinu. odradili smo pripreme u Herceg Novom, vratili se u Jagodinu i takmičili u prvoj jugoslovenskoj ligi.

Miljuš je bio dio one velike petorke Borca koja je igrala u prvoj jugoslovenskoj ligi tokom rata na ovim prostorima, dostojanstveno predstavljajući grad na Vrbasu.

„Bila je to sjajna ekipa koju su tada činili Dragan Vuković Skaka, Saša Ramač, Jokanović, Luković, Pokrajac, Vujaković…Trener je bio Miodrag Baletić, a u drugom dijelu prvenstva Zlatan Tomić. Borac je igrao u Jagodini i Rumi. Nismo zbog rata mogli igrati u Banjaluci. Da smo igrali u gradu na Vrbasu bili bi bar u sredini tabele, jer tu je toj ekipi tada bilo mjesto. Još uz domaće navijače. Ali, spletom nesretenih okolnosti, Budućnost je poražena od Lovćena, pa smo zajedno sa Vojvodinom i klubom iz Užica, ispali iz lige.“

Miljuš nakon Mađarske igra u Jukomu, i na kraju u bijeljinskom Radniku. Posebno drage su mu titule, koje je tokom rata u Krajini osvojio igrajući za gračačke Bijele orlove. Završava trenersku akademiju i radi kao trener. Ipak djedovinu Nikola ne može zaboraviti, pa se skupa sa roditeljima vraća u rodni, Deringaj. Po prvi put u rodno mjesto dolazi devedeset i sedme i zatiče potpuno razrušeno rodno selo.

„Devedeset i sedme došli smo prvi put ovdje da vidimo to kakvo je stanje. Ah rat kao rat. Svaki rat na području kojim prođe vojska i kuda se ratuje ostaje pustoš. Ovdje je isto takav slučaj bio, znači kuće su bile potuno uništene i devastirane. Mi smo nešto i uspjeli obnoviti, ipak razgovarajući sa svojim roditeljima, nama bi trebao još jedan čitav ljudski život da se vrati ono što je stečeno.“.

Vidno je Nikola razočaran u političke predstavnike Srba na ovom prostoru, ali i u sve one koji se, kako nam reče, ovog svetog srpskog kraja prelako odrekoše.

„Zašto to govorim, zato što su ljudi olako prodali svoje nekretnine, svoju zemlju. To mene puno boli, jer ne mogu da shvatim da je neko ostavio tu grob svoga djeda i prodao ga za 2000 evra, da bi ih pojeo ili potrošio u Republici Srpskoj ili Srbiji. Milsim da je jedina šansa i prilika da naša pravoslavna Crkva uradi malo više posla. Mi moramo imati okupljanje naše zajednice, gdje bi se ljudi dogovarali i jedni drugima pomagali, gdje bi život bio i lakši bolji.“

U rodnom kraju majke velikog svjetskog i srpskog naučnika Nikole Tesle danas živi sedamdesetak stanovnika. Bave su uglavnom poljoprivredom. I sačuvaće ga od izumiranja reče nam na kraju legendarna desetka banjalučkog Borca – Nikola Miljuš.

Ljubinko Spasojević/Elta Televizija

PODIJELI

Ostavi komentar

Unesite vaš komentar!
Unesite ime!