Zašto su japanska djeca najposlušnija djeca svijeta?

36

Japan nas intrigira po mnogo čemu, ali za roditeljstvo i vaspitanje Japanci su broj jedan. Njihove metode vaspitanja su izuzetno djelotvorne, a crpe ih iz iskustva svojih starih, piše Stil.

Mladi Japanci starije ljude ne smatraju dosadama, već izvorom mudrosti. Zauzvrat, stari ne viču na mlade i ne kritikuju ih, već im prenose tu svoju mudrost.

Japan je zemlja kojoj se mnogi dive iz više razloga, a jedan od najjačih je način vaspitanja djece.

Karakter ljudi iz Japana ne prestaje da oduševljava cijeli svijet . Svi smo imali prilike da čujemo koliko su uporni, istrajni, kako ni pod kojim okolnostima ne gube pribranost i osjećaj za komunikaciju. Takođe su poznati po svom poštovanju prema drugima i izuzetno marljivom radu.

Takvi su zato što su takvi bili i kao djeca, a takvi su bili kao djeca jer su tome učeni.

Djeca iz Japana veoma se razlikuju od djece sa Zapada. Umjerena su i lijepo se ponašaju, slušaju svoje roditelje i nikada ne histerišu i nemaju napade bijesa. U čemu je tajna?

Japanci veoma cijene porodične veze

Bliski odnos među članovima porodice različitih generacija je nešto što, između ostalog, čini Japance tako posebnim. Ta veza između starih i mladih zasnovana je na dubokom saosjećanju i međusobnoj brizi, kakva se, nažalost, ne može videti nigde drugo u svijetu. Stari ljudi se u Japanu smatraju izvorom mudrosti i zaslužuju posebnu pažnju i poštovanje.

Sa druge strane, stari ljudi imaju puno strpljenja i ljubavi za mlade. Stari Japanci ponašaju se kao mentori, ne kao kritičari i sprovodioci kazne. U tome leži ključ harmonije među generacijama.

Japanci cijene i poštuju sve svoje rođake. Istovremeno, imaju veoma striktne granice. Na primer, smatra se neprihvatljivim da baka i deka gaje unuče, zato što roditelji nemaju dovoljno vremena. Porodične veze u Japanu nisu zasnovane na „razmjeni usluga“, već na verovanju da sve na ovom svijetu ima svoje mjesto.

Razumjevanje roditeljstva

Većina porodica u Japanu veruje da roditeljstvo treba da bude zasnovano na osjećajnosti i razumijevanju. Podizanje glasa na dijete u Japanu je jednako svim drugim, oštrim kaznama. Roditelji u Zemlji izlazećeg Sunca veruju da izbjegavanjem kažnjavanja zapravo uče djecu kako da se povežu sa svijetom i poštuju tuđa osećanja.

Ako dijete nije dobro, mama i tata ga kažnjavaju pogledom ili gestom neodobravanja. Na taj način pokazuju da je takvo ponašanje neprihvatljivo.

Fraze poput „povrijedićeš je/ga“ ili „povrijedićeš se“ koriste se da ukažu na nepravilno ponašanje i posljedice, a ne tek tako.

Isto pravilo primjenjuje se za predmete. Na primer, ako dijete polomi igračku, roditelj će reći „pogriješio si“, a ne „polomio si igračku“. Japanci naglašavaju važnost dijela, a ne funkcionalnost predmeta. Zato djeca od ranog detinjstva uče da budu svesna svega u svakoj situaciji i da vode računa o svemu oko sebe.

Najveća tajna je – slobodno vrijeme

Japanci svoje slobodno vreme provode sa decom. Učenje ne smatraju zasebnom aktivnošću, već sve rade zajedno. Njima je najvažnije da izgrade jaku vezu s djecom.
U Japanu je veoma retko da majka upiše dijete u vrtić ako nije napunilo bar tri godine. Japanke svoju decu vode bukvalno svuda, jer veruju da takva fizička bliskost stvara duboke i jake veze. Takođe veruju da blizina majke smiruje dušu deteta. Majke u Japanu veoma vode računa da dosta razgovaraju s djecom.

Odnos sa ocem, bakom i dekom je vrlo sličan. U Japanu porodice redovno ručaju i večeraju zajedno, razgovaraju i prepričavaju jedni drugima šta im se dogodilo tokom dana.

Te porodične priče za stolom često se ponavljaju i tako se djetetu usađuje osjećaj pripadnosti i identiteta, kao i važnost verbalne komunikacije.

To je glavni razlog zašto djeca iz Japana ne prave scene. Odrastaju u okruženju gde je mogućnost neprijatnog iznenađenja svedena na minimum, a ljubavi im nikada ne nedostaje.

Rastu svijesni da postoji red kojeg se treba pridržavati, kao i da svaka osoba ima svoje mjesto i ulogu. To im smiruje um, čini ih predusretljivim i pomaže da shvate da nema potrebe za agresivnim ispoljavanjem emocija.

Preuzeto sa: luftika.rs

PODIJELI

Ostavi komentar

Unesite vaš komentar!
Unesite ime!